Ej, trudnoća me jest poglupila, ali koliko glup moraš biti da progutaš takvu reklamu pod istinu? A valjda ima i takvih, ipak zna se koji nam se balvani izmjenjuju na vlasti i što se sluša po klubovima.
Reality check: majčinstvo ne miriši na ciklame. Možda bi i mirisalo da smiješ upotrijebiti onaj divan omekšivač za robu, ali ne smiješ jer si dosad već naučila da je otrovan za bebu i svima bi vam zbog njega mogla narasti treća glava. Majčinstvo zato mirisi po ukiseljenom mlijeku i izbljuckanoj slini, jednako kao i svi tvoji grudnjaci, majice a možda i hlače.
One savršene fotke koje ti frendice friške matere stavljaju po fejsu, zbog kojih se osjećaš nesposobno kao jednonogo magare među trkaćim kobilama? Ništa ne brini, i one na wc idu s puzajućim privjeskom oko noge.
Želiš znati kakva je stvarnost? Evo, vidi.
Dvije mašine robe se suše, treća se upravo penje na štrik a četvrta se već vrti. Slaganje traje danima, osim ako ne peglaš, onda i dulje. Noću bi sanjala gomile robe ispod kojih nestaješ, ali srećom beba ti ne da spavati pa nema straha.
Dojenje, bljuvanje, riganje... grebanje, čupanje, boksanje, štipanje, urlanje. Da, sve to beba radi na cici i sasvim je normalno sto kasnije izgledaš očerupano i umorno kao nakon tri runde s bijesnom mačkom. Jedva dočekaš kašice, a onda ona neće i neće a ti bi sanjala kako se utapaš u živom blatu prolivenih kašica. Samo kad bi imala kad sanjati.
Premršava si, ili predebela. Kakva god da jesi, naći će se neka dobronamjerna duša koja će te izkritizirati dok se sama boriš s dvoje vrišteće djece i osjećaš se nesposobno kao slon na modnoj pisti.
Kuhanje ručka izgleda ovako.
Misliš da će ti dnevna soba izgledati izgledati uredno? Samo u virtualnom svijetu (op.a. kauč od paleta je savršeno riješenje kad imaš klince i životinje. Neuništiv)
Ukakanu pelenu ti neću pokazati, dovoljno toga vjerojatno i sama gledaš.
Draga moja, ti koja si neispavana, iscrpljena, usamljena, popustjele kičme i bolnih zglobova, ti koja se ponekad pitaš što ti je sve ovo trebalo pa te onda izjeda grižnja savjesti, ti koja plačeš dok kuhaš jer tada možeš reći da je kriva kapula... Dobre su šanse da si apsolutno predivna, sasvim normalna i divna mama. Daješ sve od sebe, boriš se rukama i nogama i veći dio vremena si zahvalna na malim kmečavcima.
Sjećaš se onog svemoćnog osjećaja nakon poroda? Sjeti ga se svaki dan. Ti si božica, rodila si život.
Sjeti se toga dok pereš, glancaš, ribaš, mijenjaš n-tu pelenu, dojiš po zilijunti put ili mućkaš stotu bočicu.
Sjeti se kad te kritiziraju jer dojiš/ne dojiš, kad koristiš pp/jp, kad nosiš/ne nosiš dijete, kad spava/ne spava s tobom u krevetu...
Sjeti se u zoru dok ti beba visi na rukama, ne osjetiš pola tijela i dupe ti trne jer spavaš sjedećki sa cicom na izvolte.
Znam kako ti je. Ne, stvarno znam, vidi. Srednja fotka je od prošlog ljeta, negdje u 5. mjesecu trudnoće, lijeva je nastala prije neka dva tjedna, a ova famozna desna je rođena u subotu negdje oko 5 ujutro, dok sam malog Cicachua držala u naručju da mu tata i Mala Kme mogu još malo odspavati. U 6 se probudila Mala Kme i nije bila tako obzirna. Prelijepa sam, zar ne? :D
Gledam tu fotku već par dana i mislim si izbrisati je ili ne... Pa čitam jauke iscrpljenih mama po društvenim mrežama, kako se preispituju što li to krivo rade i zašto svima drugima ide bolje i lakše. I eto je, ma kakvo brisanje, kad ti sljedeći put bude teško samo je pogledaj - ne vjeruj Instagramu i Fejsu, ovo je stvarnost. I drži se, vidiš da može i gore ;) :D
Sretan ti Majčin dan, svaki dan <3
Nema komentara:
Objavi komentar