Naša napuljska avantura

Kad planiraš sedmodnevno putovanje s dvoje male djece, od kojih jedno ne voli hodati a drugo se ne voli voziti, prvo što ti svi kažu obično je – javi je li izvedivo. Drugo što ti kažu je da izabereš destinaciju gdje ima mnogo sadržaja za djecu da im ne bude dosadno, a treće da se ne upuštaš u pretjerana razgledavanja jer će im to biti naporno.

Guess what – izabrali smo destinaciju u kojoj smo u svih 7 dana vidjeli jedan jedini dječji park, ako se razbijeni tobogan uopće može tako nazvati, a razgledavali smo čitavo vrijeme. Ukupno smo, s Malom Kme od 5,5 godina i Cicachuom od godinu i 10 mjeseci, u 6 dana prehodali 60 kilometara. Najviše sam kukala ja koja obožavam hodanje, ali ne baš maratonsko s opterećenjem od 13 kila u nosiljci.

Letjeli smo iz Trsta za Napulj, a u itineraru si bili redom Pompeji, Vezuv, Napoli, Oplontis, Herculaneum, Amalfi obala, Sorrento, Campi Flegrei i Caserta Palazzo Reale.

Puno uzbuđenja za dvije male glavice, a bome i mi smo se pitali jesmo li hrabri ili ipak ludi, ali sreća je da nam je baka uvalila gomilu hrane, jer na aerodromu je naravno bilo dosadno...

Pa onda silna nestrpljivost oko polijetanja, a 30 sekundi kasnije oboje su spavali snom pravednika.

Još sat vremena kasnije, čitavo kabinsko osoblje strpljivo je čekalo da se Mala Kme probudi da možemo (zadnji) napustiti avion. Uzalud. Praktički smo je iznijeli van skupa s kuferima. Onda je malo spavala na klupicama na aerodromu, pa u rentanom autu, pa nastavila u apartmanu.

U 07:30 drugog jutra je grintala da joj je dosadno i da zašto je nismo probudili. Sva sreća, na Air bnb-ju smo pronašli apartman s igraonicom, pa se imala čime zabavljati dok i mi nismo došli k sebi.

Ovo sam ja. Nemam bradu majkemi, samo me nije pobojala do kraja.

Iii... Doručak junaka pred razgledavanje. 😁 Majketi da ovako jedemo i inače, bilo bi nas lakše preskočit nego zaobić.

Prvi dan je bio rezerviran za Pompeje. Ulaznica za njih, Boscoreale i Oplontis je 18 eura za odrasle, djeca mlađa od 6 godina ne plaćaju, a vrijedi tri uzastopna dana. I svake lipe. Parking je na čitavom ovom području kuku lele, a iako Pompeji imaju službeno parkiralište, mi smo stali u dvorištu jednog restorančića. 7 eura cijeli dan, ako se kasnije vratiš nešto pojesti, besplatno.

Za obići Pompeje nam je zaista i trebao čitav dan, dobrih 6-7 sati. Sreća je da nije bilo ljeto i da se bočica s vodom može napuniti na svakom kantunu na javnim špinama koje tamo stoje još od vremena prije erupcije.

Moglo bi se tuda šetati i s kolicima, ali puno kompliciranije nego s nosiljkom. Dobra je strana to što klinci mogu slobodno trčkarati okolo pa im je 18 prehodanih kilometara tog prvog dana palo lakše nego nama.

Ovo je peka kakva nam treba doma.

Bit će da imamo neke cirkuske krvi nas troje. U amfiteatru, svatko u svom filmu.

Život u mrtvom gradu <3

Prije nego kreneš za Pompeje, opskrbi se hranom. Jedan od dva postojeća restorana unutar grada ne radi, u drugom su cijene nimalo povoljne, a pred ulazom je mnoštvo restorana i štandova s hranom, cugom i đinđama. Nemoj biti kao mi pa za pizza cut dati 6 eura. Spakiraj sendviče.

I umjesto glavnih ruta i žalosnih prizora okamenjenih tijela oko kojih se svi naslikavaju izaberi neku nepopularnu, mirnu uličicu. Ima ih na stotine i u svakoj ćeš osjetiti duh Pompeja bolje nego na glavnom trgu, gdje ima više selfie stickova nego ljudi. Majkemi.

Drugi je dan bio rezerviran za Vezuv. Najprije smo se šokirali što je polovica šume pod Vezuvom spaljena, kažu preklani je mafija imala svoje prste u tome. Navodno su mačke polili benzinom pa ih zapalili i pustili u šumu.

Izgleda otužno, a moderne vile i hoteli u podnožju zjape prazni. Taj je ulaz zatvoren, a tip koji je zadužen da vam objasni kuda doći do glavnog ulaza ima zanimljive metode. GPS, my ass :D

Bus koji zaglavi u zavoju dok mu s druge strane dolazi kolona vozila. Ili - navikni se frende, ovo će ti se događati svakodnevno, uzalud ti srednji prst...

Sistem je takav da negdje na pola puta moraš ostaviti vozilo (naravno da nije besplatno, 5 eura/dan), a onda autobusom (3 eura po osobi) još malo uzbrdo do službenog ulaza.

Spremi se na plaćanje još 10 eura za ulaz, a onda i na ozbiljno planinarenje pod ozbiljnim kutem.

I onda dođeš do kratera. Nadrealan doživljaj. S jedne strane prijeteća sila prirode koja još uvijek upozorava na opasnost...

                                         

...s druge pogled na golemi grad koji živi pod prijetnjom, kaotičan i lud kao da mu je zadnji dan života. Što možda i jest, nikad se ne zna.

Umjesto da damo euro za svjetlucavo kamenje sumnjivog podrijetla na štandovima, Mala Kme je tati napunila džepove vulkanskim kamenčićima s poda. Bila je totalna zvijezda kad ih je dan poslije puta donijela u vrtić.

Ručak na vrhu Vezuva. Moja kuhinja se sad čini totalno dosadnom. :D

Inače, Vezuv je proglašen parkom prirode, ali ne kako bi se zaštitila priroda nego kako bi se spriječilo ljude da grade kuće tako blizu vulkanu koji će se, prije ili kasnije, ponovo probuditi. Svejedno svake godine ondje niče niz ilegalnih objekata. Dok god postoji turistička potražnja, nicat će i dalje, makar im se dimilo iznad glava. Ekonomija.

Treći dan, eto nas na Amalfi obali.

Pitoreskna mjestašca na strmim padinama uz more, promet sačuvajmebože, prelijep pogled na more, sulude cijene parkinga. Tako bi se to nekako dalo sažeti.

Vožnju Amalfi obalom preporučujem samo ako imaš viška vremena i živaca, a ljeti ni tako. Parking košta po 7 i više eura na sat, a za doći do njega trebat će ti i po sat vremena za cca 15 kilometara.

. 

Uske uličice, autobusi koji se ne mogu mimoići ni sa samim sobom a kamo li s kolonom s druge strane, motori svugdje... Kaos. I pripremi se na planinarenje, jer do plaža računaj na 200-300 stepenica, ako ne i više.

Kraj rujna, početak listopada je ispalo idealno vrijeme za posjet. Manje je turista, temperature su taman oko 22-23 stupnja a more je još savršeno za kupanje.

Cicachuu je pak svako vrijeme savršeno za cicanje, pa se poslužio.

Za kraj dana ostavili smo Sorrento. Melem za naše tanke živce nakon Amalfi prometa :D Parking u sigurnoj garaži u samom centru za nekih euro - dva, dugačka pješačka zona u centru grada, plaže, parkovi, vidikovci i savršen sladoled.

Jesam li spomenula fantastičan pogled na Napulj i Vezuv s druge strane zaljeva?

Četvrti dan. Prije puta detaljno sam sve isproučavala, a onda na licu mjesta zaboravila bitan detalj - ne ići nedjeljom u Napulj! Slavna pizzeria da Michelle nedjeljom ne radi, katakombe su otvorene samo do 13h, a slavni Castel Nuovo u luci do 14h.

Odlazak u Napulj autom je jednako grozna ideja kao i odlazak autom na Amalfi obalu, ali ako imate dvoje male djece kao mi, nemate baš puno izbora koliko god sve bilo odlično povezano vlakom i autobusom.

Parkirali smo u luci, na mjestu od kuda polaze brodovi za Capri, Ischiju i Procidu. Prvi sat euro, svaki sljedeći dva. Bagatela, drugdje je i duplo, a svugdje možeš pješke.

Promet... Tri trake, vozi se u barem pet. Skuteri voze u njih 10. Tamnoputi momci ti kroz prozor ubacuju pakete papirnatih maramica, pa traze pare. Autosjedalice ne postoje. Vidjela sam bebu od nepunih godinu dana mami u naručju. Mama je vozila. Po zaobilaznici sa 3 trake. Djeca od dvije godine voze se bez kacige na motorima. Odostraga. Psi takodjer. Sprijeda. U autima jedva većim od peglice vozi se po sedam osoba. U kružni tok se ulazi i s lijeva i s desna, ponekad i poprijeko. Trube ti samo ako nekom ne oduzmeš prednost dovoljno brzo.

Pokušaj izbrojiti ljude i motore :D

Parkova i igralista nema nigdje, ali malac od 7-8 godina vozi motor na zadnjem kotaču. Ispred murje. Nitko ni da trepne. U Napulju tu i tamo još i radi koji semafor. Van Napulja, naišli smo na jedan jedini. I svi su prolazili kroz crveno.

Konji na cesti? Zašto ne.

I smeće, naravno, smeće. Ispred kuća, na trgovima, ispred hotela sa 4 zvjezdice, u parkovima prirode i tunelima... SVUGDJE.

U samom centru slavni trg, monumentalne zgrade, skulpture, dvorci i muzeji, u čvrstom zagrljaju uskih uličica i oronulih fasada.

Pizza na svakom koraku, harmonikaš koji traži siću.

Konobar koji te posluži pa sjedne dva metra od tebe na cestu i zapali cigaru. Klinci koji jedu na kantama za smeće.

Ne mogu, doduše, reći da se nismo uklopili... :D

U pješačkoj zoni policija, vojska s blindiranim vozilima i dugim cijevima. Uokolo djeca u kolicima i još malo vespi u svim smjerovima, plus golema masa ljudi koja nekamo ide. Kamo? Pojma nemam.

Ali ovo njihovo slatko, jaooo... to nije punjeno Nutellom, Nutella tu živi, trajno je nastanjena, prijavila boravište. Uopće se ne primjećuje da nam je hrana bitna, jel tako :D

A ipak, sve to moraš doživjeti.

Kao i repanje jednog tamnoputog momka o "bella Croatia" upravo ovdje, za koju vjerojatno nije nikad čuo, ali za euro-dva bi vjerojatno fantastično repao o bilo kojoj zemlji na svijetu. Šteta što sam ganjala Cicachua pa to nisam uspjela usnimiti :(

Dan kasnije ili, ako pratiš, peti dan,  stisnuli smo zube, a MM je uzgojio još par sjedih kad smo se otisnuli u drugu napuljsku avanturu. U planu su bile katakombe di San Gennaro i San Gaudioso. Ulaznica koja vrijedi za oboje je 9 eura za odrasle, za klince je besplatna, ali svaki cent vrijedi - osim ako imaš problem sa grobljima, onda bježi koliko te noge nose. Naime, samo u jednima od njih ima preko 3000 grobnih mjesta, a na svakom je pokapano više ljudi.

Katakombe San Gaudioso su manje i otvorene su samo do 13h svaki dan pa nemoj zakasniti, a spremi se i na novu potragu za parkingom i suludu vožnju labirintom uličica.

Katakombe imaju zanimljivu priču o nekim čudotvornim događajima, ali mene se više dojmila činjenica da se o njima brine šačica ljudi koji ih pokušavaju sačuvati. Svim srcem će vam se zahvaliti na dolasku i kupnji ulaznice, pa napomenuti da Vatikan, grad i država ne izdvajaju ništa za njihovo očuvanje, pa se financiraju isključivo od donacija i ulaznica. I zamoliti vas da proširite glas da što više ljudi dođe, jer to je jedina nada da opstanu.

Dodajmo tome da je zahvaljujući njima živnuo i čitav kvart, inače poznat kao siromašan i problematičan. Uglavnom, odi, vidi. Želiš to doživjeti.

Iz podzemnog počivališta bogatih i manje bogatih, produžili smo do kraljevske palače u Caserti. Caserta Palazzo Reale je palača nalik onoj u Versaillesu, sa oko 1500 prostorija i golemim parkom sa 6 fontana.

Nemoj napraviti pogrešku kao mi pa doći u 5 popodne jer nećeš stići vidjeti ništa. Ili ako misliš da ti je za obići preko 200 tisuća kvadratnih metara dovoljno sat-dva, dođi :D

Mi smo najprije razgledali palaču, a drugi, ujedno i naš posljednji, šesti napuljski dan parkove i svih 6 fontana, i drago nam je da jesmo. Također nam je drago što za nazad postoji busić koji te za 2,5 eura po glavi vrati nazad do ulaza. :D

Ako voliš fotkanje, ovo je savršeno mjesto za to. Vidi :D

Za kraj ostavljam Oplontis i Herculaneum, koji smo skoro preskočili, a bila bi to životna greška.

Pompeji su me načeli a vila Poppaea opčinila. Zavrtila sam hoop u ljetnikovcu druge žene cara Nerona i na neki neobičan način, ondje se osjećala dobrodošlo. Neki prostori tako zrače, toplo i "kućno", čak i nakon toliko godina i nakon takvih stradanja. Hvala Poppaei Sabini što nas je primila u svoj prelijepi dom.

Herculaneum me pak dotukao. Stajati na terasi raskošne vile koja se nalazila tik iznad plaže, u ljetovalištu ne previše različitom od, recimo, Opatije, i zamisliti se u društvu ljudi koji su s ovog mjesta večer prije gledali krvavi sunčev zalazak, ljubili svoje najdraže i maštali o budućnosti...

I onda se spustiti do nekadašnjeg zala i ondje, u spremištima za brodove, naći se oči u oči s praznim očnim dupljama pedesetak muškaraca, žena i djece.

Posljednje u što su gledale bila je pučina, očajnički tražeći brodove što su trebali donijeti spas, dok im je iznad glave grmio pakao.

Danas je oko njih 10 metara visok zid od blata i kaljuža, a mora nema na vidiku...

Potresno? Malo je reći.

Život i smrt ovdje se isprepliću na svakom koraku.

Desetak metara iznad mrtvog grada diše, grmi, trese onaj živi grad, ne zamarajući se puno dušama i ruševinama još skrivenim u nanosima blata i pepela. 

Vidjeli smo četiri vjenčanja; poljupci, osmjesi i prelijepe mlade u bijelom. I jedan sprovod, koji je zaustavio čitav promet na više od sat vremena dok je ožalošćena povorka pješke prošla ulicama. Kao u onom filmu, tako živi ovaj zivi grad danas, dok odozdo upozoravaju: 'što ste vi danas, mi smo to bili; što smo mi danas, to ćete vi biti'.

Umjesto na mondeni Capri, istoga dana otišli smo i na Campi Flegrei i njihova vulkanska jezera. Područje je to na kojem je vulkanska aktivnost jos uvijek vrlo živa, sa čak 24 poznata kratera, dok se s druge strane zaljeva nazire obris Vezuva. Potpuni kontrast bučnom Napulju.

Priroda, mir i vrijeme za razmišljanje.

Čitavo napuljsko područje treba vidjeti i doživjeti. Kaotično, ludo, originalno i tako svoje, živi na rubu katastrofe. Solfatarra, donedavno turistički najpopularniji krater na području parka Campi Flegrei, lani je progutao tročlanu obitelj - to dovoljno govori o još uvijek aktualnoj razini opasnosti.

Kažu, samo je pitanje dana kad će se neki od vulkana ponovo probuditi, a priroda uzeti stvari u svoje ruke.

Drago mi je što smo Napulj i okolicu imali priliku upoznati dok je još u ovom izdanju.

Zbogom Napoli!

Ispratio si nas s ljubavlju...

Za one najupornije koji su uspjeli iščitati ovo do kraja, evo i par tehničkih podataka:

- Rentali smo auto u Avisu, koji, kao i druge rent a car kompanije u Napulju, imaju svoje urede izvan same zračne luke. Sve su na jednom mjestu i do svih vozi besplatan autobus iz i do zračne luke. Kreće svakih cca 5 minuta, toplo preporučujem, osobito ako imaš gomilu prtljage i djecu sa sobom

- Izlet na obližnje otoke, Capri, Ischiju i Procidu nije jeftin. Za 3 odraslih, bebu i dijete (bez auta!) za Capri bi bili platili 180 eura, do Procide 100 - 120 eura. Preskočili smo zbog lošeg vremena.

- Ulaznica koja otvara vrata obiju katakombi, San Gaudioso i San Gennaro, stoji 9 eura (besplatna je za djecu ispod 6 godina). Vrijedi godinu dana, a vođene ture na engleskom i talijanskom kreću svaki puni sat.

- Ulaznica za Pompeje, Oplontis i Boscoreale stoji 18 eura i imaš tri uzastopna dana unutar kojih ih možeš razledati. Također besplatno za mlađe od 6 godina. Možete i kombinirati samo jedan ili dva od lokaliteta, u tom slučaju je naravno jeftinije. Dobra je ideja ulaznicu kupiti on line ili doći ranije ujutro, inače se spremi na malo čekanja u redu.

- Ulaznica za Herculaneum je 11 eura (isto besplatno za djecu do 6 godina) i kupuje se posebno. Ako nemaš vremena ili nisi tip od arheologije i povijesti, preporučujem samo Oplontis i Herculaneum - puno su bolje očuvani od Pompeja, a i neusporedivo manji. Naime 75 posto Herculaneuma, uključujući golemi amfiteatar, još stoji skriveno ispod današnjeg grada. Za Herculaneum ti je dosta izdvojiti 2 - 3 sata. Parking postoji ispred službenog ulaza, a možeš naći i besplatan na ulicama. Ako si dovoljno hrabar.

- Za dolazak do Vezuva raspitaj se koji od ulaza je trenutno otvoren, da si uštediš puno điranja njihovim uličicama. A onda pripremi 5 eura za parking, 3 eura po osobi za autobus i još 10 eura za ulaznicu.

- Ulaznica za Arheološki muzej u Napulju u kojem se čuva gotovo sve što vrijedi iz Pompeja, stoji 12 eura. Osim Pompeja, ondje ćeš naći i svakakve druge zanimljive stvari, pa ako ti je arheologija mila srcu, samo naprijed. Ako baš i nije, dosta su ti i Pompeji sami po sebi.

- Parking u Napulju je kaos, ali u samoj luci na terminalu dosta je siguran. Ima mjesta, nema sumnjivih tipova i košta 1 euro prvi, a 2 eura svaki sljedeći sat

- Caserta Palazzo Reale: odvojeno možeš razgledati park, Engleski vrt i samu palaču, a ovisno o tome cijena ulaznice se kreće od 3 do 12 eura. Vrijedi sve vidjeti, ali odvoji na to barem pola dana (ili još bolje, čitav dan). Ako ništa drugo, nećeš morati tražiti parking jer se točno ispred nalazi poveća podzemna garaža. Uzmi dekicu za piknik na travi :) I ne brini, ako ti se ne hoda, ne moraš. Busić vozi od jednog do drugog kraja i košta 2,5 eura po osobi.

- Ulaz na Campi Flegrei vulkanska jezera se ne plaća, ali ako dolaziš van sezone imaj na umu da ne radi ni nikakav restoran ni kafić. Ali je mirno i savršeno za piknik na dekici. Uzmi i kruha za patkice i nešto za mace koje će te žicati klopu.

- Autoceste su spas od kaotičnih gradova, pa pripremi sitno. Svako malo morat ćeš platiti oko 2 eura (2.10 nam je nova poštapalica) i izbjegavaj "telepass". Osim ako se ne želiš posvađati s gomilom ljutitih Talijana koji ne vole voziti u rikverc jer si fulao ulaz :D

- Nemaju pojma da ih reklamiram, ali moram jer su super za obitelji s djecom ili veće grupe. Iznajmili smo apartman u Scafatiju, na pola puta između Amalfi obale i Napulja, blizu Pompeja, s igraonicom za djecu. Najtoplije preporučujem Friends house Pompei, to više što je u slijepoj ulici i ima parking i ispred i u podzemnoj garaži (iako, za parkirati unutra moraš bit maher za volanom :D)